Blizina
Published on 09/22,2012
Septembar je na izmaku.Jos koji dan i oktobar ponovo dolazi u nas grad.Ja na njega ne gledam kao na obican mesec koji svake godine dodje i ode.On u meni budi uspomene.Budi secanja.
***
Sve je bilo tako tiho.Mesec se ogledao u tamnom Dunuvu koji se cinio tako dalekim,beskonacnim.Prosipao je svoj sjaj po tamnoj reci trazeci mozda neki put,put ka nekoj novoj galaksiji.
Pomislih da nema nista lepse od noci poput ove.Secam se,bas u ovakvoj noci rekao si da me volis.Secam se i da sam bila nervozna kao sto je i standardno za prvi sastanak,samo sto nama nije bio prvi.
Nezno si me uhvatio za ruku,a drugom pomilovao moj obraz.Nakon toga si me poljubio.Strasno i nezno.Kao u bajci.Nestvarno.Uzivala sam u svakom milovanju tvojih usana,u svakoj potvrdi prethodno izgovorenih reci.Prepustila sam se.
Secam se jos da si mi te veceri svirao gitaru do sitnih sati.Uzivala sam u tvom glasu i svakoj posvecenoj pesmi.Posebno onoj ljubavnoj.Nasa pesma.vek bila i ostace.
Evo ima vec godinu dana kako smo se sreli na ovom mestu.Slucajno i neplanirano.Secam se,pitao si za vreme.I to je bilo to.Dovoljno mi je bilo samo da ugledam te kestenjaste oci i da znam…
Tada su moje tvrdnje da se prave ljubavi desavaju kad ih najmanje ocekujes postale tacne.
Ja,ustvari mislim da si me vec tim pitanjem na neki nacin osvojio.I jesi,da znas.
Osvojio si moje srce za sva vremena.